O PREDSTAVI „PRIČA O BLJAKSONIMA ILI ZAŠTO TREBA DOBRO JESTI“

U današnje vrijeme svjedoci smo čudnog odnosa prema hrani. S jedne strane raznorazne kuharice su najprodavanije knjige, emisije koje govore o kulinarstvu su među najgledanijim emisijama, poznati kuhari su TV-zvijezde koji nas nasmiješeni, držeći pladnjeve, pozivaju da uživamo u njihovoj umjetnosti kuhanja...a, zapravo, kako se danas jede? Dovoljno je baciti pogled na ulicu. Svi nekud žure, držeći komad fast fooda u rukama. Često i razne grickalice postaju najvažniji obrok u danu. To rade odrasli, ali i djeca dolazeći ili odlazeći iz škole. Ta hrana, agresivno reklamirana u svim medijima formirala je i dječji ukus. Razna kuhana jela, variva, gulaši postaju nepoželjni, postaju bljak! Ali ima još jedan problem s fast foodom koji je možda i važniji.

Naime, fast food nije samo hrana koja se brzo priprema (ni za kuhanje špinata ili blitve ne treba puno vremena), nego je to hrana koja se brzo jede! Kuhinjski stol za kojim je obitelj blagovala bio je mjesto razgovora, rješavanja problema, proslave i tugovanja. Danas je on tek manje ili više raskošan stalak za vazu. Ako se i jede u kuhinji, jede se najčešće stojeći uz hladnjak i nitko ni sa kim ne razgovara.